top of page
  • Writer's pictureIrena Lučić

Otvoreni podrumi i otvorena srca


Slobodan Rosić - promotor plavca malog, idejni začetnik i glavni organizator "Dana otvorenih peljeških podruma"
Slobodan Rosić - promotor plavca malog, idejni začetnik i glavni organizator "Dana otvorenih peljeških podruma"

Kada je prije šesnaest godina došao na ideju „Otvorenih peljeških podruma“ kao manifestacije koja bi promovirala Pelješac kao vinsku destinaciju i snažila tržišnu poziciju plavca malog izvan ljetne turističke sezone, Slobodana Rosića – idejnog začetnika i glavnog organizatora te Matu Matuška – vinara i partnera-entuzijasta u ovoj priči, dočekali su podsmijesi i odmahivanja rukom. Te, čini se sad već davne 2007. godine, na Pelješac je stigao jedan jedini autobus, dovezavši svega 37 putnika. Ovogodišnja, šesnaesta po redu manifestacija okupila je više od 3000 posjetitelja koji su preplavili podrume, konobe i wine barove. Prava je sreća da, nakon prvog pokušaja, Rosić i Matuško nisu odustali. Očito postoji nešto na tom pelješkom tlu – u lozi i u ljudima - što preživljava i uspijeva u inat svima i svemu.


Pelješki most povezuje Pelješac i Komarnu, najstarije i najmlađe vinogorje na kojem se uzgaja autohtoni plavac mali
Pelješki most povezuje Pelješac i Komarnu, najstarije i najmlađe vinogorje na kojem se uzgaja autohtoni plavac mali

Pelješac, poznat po svojim slikovitim krajolicima i bogatoj vinogradarskoj tradiciji, ističe se kao jedna od najvažnijih vinorodnih regija u Hrvatskoj. Poluotok smješten na južnom dijelu Jadranskog mora, između Stona i Orebića, dom je izuzetnih vinograda i autentičnih sorti grožđa. Najvažniju ulogu, dakako, igra plavac mali, treći - nakon graševine i malvazije - u ukupnom poretku najzastupljenijih sorti u Hrvatskoj sa čak 11% ukupnog udjela, te najznačajniji kao crna sorta. Riječ je o autohtonoj sorti, nastaloj spontanim križanjem dobričića i crljenka, prepoznatljivoj po svojoj robustnoj strukturi, izraženim taninima i intenzivnim aromama crvenog voća. Autohton je ovdje i rukatac, malo zastupljen i donedavno zanemaren, koji ipak posljednjih godina doživljava svoj revival zahvaljujući povećanoj potražnji za bijelim vinima. A naći će se i nešto pošipa, što iz lokalnih vinograda, što od grožđa otkupljenog s obližnjih korčulanskih položaja Čara i Smokvica.


Matković je imao Neveru prije Mate Rimca :)
Matković je imao Neveru prije Mate Rimca :)

Brojne vinarije koje se prostiru diljem Pelješca svakodnevno doprinose reputaciji plavca malog. Prema posljednjim statistikama, Pelješac ima više od 50 vinogradara, svaki s različitim pristupima proizvodnji i stilovima vina. Udruženi su u dvije udruge: Plavac mali – Pelješac, te Pelješki vinski puti. Većina ih je potekla od nekadašnjih poljoprivrednih zadruga, od kojih danas djeluje još samo pet: PZ Dingač, PZ Postup, PZ Janjina (Pelješki vrhovi), PZ Putnikovići i PZ Stoviš Ston.


Dingač - najpoznatiji položaj plavca malog i najstarije vinorodno područje zaštićene izvornosti u Hrvatskoj
Dingač - najpoznatiji položaj plavca malog i najstarije vinorodno područje zaštićene izvornosti u Hrvatskoj

Dingač i Postup – strme padine vinske izvrsnosti

Prema statistikama Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, ukupna površina pod vinovom lozom na Pelješcu iznosi preko 1000 hektara. Od toga, specifično područje Dingača zauzima oko 65 hektara, dok Postup obuhvaća oko 150 hektara. Ova područja karakteriziraju strm teren i sunčano mediteransko okruženje koje pridonosi koncentriranim aromama i visokim kvalitetama grožđa. Na oba područja prisutan je fenomen trostruke insolacije, pri čemu grožđe dobiva sunce izravno i neizravno - refleksijom od kamena i od mora. Posljedica ovog procesa su visoke koncentracije šećera, pa tako kasnije i alkohola, koji nerijetko premašuju 15% te koje je potrebno znalački uklopiti u vino kako bi ono bilo pitko i užitno.


Tunel Dingač prokopan 1971. olakšao je vinarima transport grožđa od položaja do vinarija smještenih u Potomju
Tunel Dingač prokopan 1971. olakšao je vinarima transport grožđa od položaja do vinarija smještenih u Potomju

Dingač je prvi hrvatski vinogradarski položaj sa zaštićenom oznakom izvornosti, kojom se ponosi još od davne 1964. Nadmorska visina vinove loze doseže do 300 metara, a nagib padina impresivnih 30 stupnjeva. Ova kombinacija ekstremnih uvjeta uzgoja i mineralnog tla doprinosi jedinstvenim senzacijama u vinu, gdje se izražavaju kompleksnost, struktura i dugovječnost. Ovo vino odražava snagu i karakter Pelješca, izazivajući strast i poštovanje vinoljubaca diljem svijeta. Prvi vinogradi na ovom području posađeni su još 1960-ih, što ga čini jednim od najstarijih vinorodnih položaja na Jadranu. Zahvaljujući godinama iskustva i stručnosti vinara, Dingač je postao sinonim za vrhunsku kvalitetu vina i neizostavan je element hrvatske vinarske baštine.


Postup Mikulić
Postup Mikulić

Vinogorje Postup, smješteno sjeveroistočno od Dingača, iako također pruža izvanredne uvjete za uzgoj vinove loze, ispočetka je smatrano „drugorazrednim“. Događalo se čak da se - u nedostatku Dingača - vina s Postupa „podvaljuju“ pod vrhunska, izazivajući ljutnju kupaca. Ipak, puno se promijenilo nakon što je i ovaj položaj dobio svoju zaštićenu izvornost, 1967. godine, kada se prestao „sramiti“ biti ono što jest – položaj koji daje kombinaciju elegancije i kompleksnosti. Nadmorska visina vinove loze na Postupu doseže do 200 metara, a nagib padina, koji je ipak nešto manji nego na Dingaču, omogućuje optimalnu ekspoziciju suncu, stvarajući vina s dojmljivom strukturom i živopisnom aromatskom složenošću. Ovo područje je također poznato po kamenoj terasi koja zadržava toplinu tijekom dana i osigurava postupno otpuštanje tijekom noći, doprinoseći optimalnom sazrijevanju grožđa. Postup donosi vina s umjerenijim alkoholnim postotkom u usporedbi s Dingačem, ali s istim živopisnim karakterom plavca malog. Boja ovih vina je često rubinska ili granatna, a tanini su elegantniji i zaobljeniji. Ova vina odražavaju spoj tradicije i modernog, često s naglaskom na izraženijoj voćnosti i profinjenosti okusa.



Magarci su bili idealni partneri u transportnu vina; foto: Agroturizam Antunović
Magarci su bili idealni partneri u transportnu vina; foto: Agroturizam Antunović

Nema vina bez - magarca

Tradicija uzgoja vinove loze na Pelješcu seže još od vremena Ilira i Antike, a pelješkom seljaku loza je doslovno značila život. Zbog nepostojanja prometnica, vino se strmim i uskim stazama dopremalo do luka gdje se pretakalo u bačve i krcalo u trgovačke brodove. Iz udaljenijih mjesta smještenih na visoravni Župi, za taj posao formirale su se karavane tovarnih mazgi – takozvani ponos. Magarci, poznati po svojoj izdržljivosti i prilagodljivosti na teške terene, pokazali su se kao idealni partneri u transportu grožđa. Ponos predstavlja nezaboravnu sliku - karavanu magaraca koji nose košare s vinom kroz slikovite krajolike Pelješca. Ova tradicija seže stoljećima u povijest i nosi sa sobom ponosnu baštinu koja je duboko ukorijenjena u lokalnu kulturu. I dok moderna tehnologija zamjenjuje neke tradicionalne metode (a pomogao je tu i tunel Dingač prokopan 1971. godine), očuvanje prakse Ponosa važan je dio autentičnosti i šarma peljeških vinskih krajeva. Ova jedinstvena slika donosi dodatnu dimenziju ljepote u svijet peljeških vina.



Edivo vina dozrijevaju u amforama pod morem
Edivo vina dozrijevaju u amforama pod morem

Vina iz mora

Da nije sve priča o tradiciji bez imalo inovacije, najbolje potvrđuje vinarija Edivo, jedinstvena po metodi dozrijevanja vina pod morem. Podvodno starenje odvija se u amforama i bocama koje su postavljene na dubini od 18 do 25 metara, stvarajući jedinstvene uvjete za sazrijevanje. U tom procesu nastaju vina doslovno prožeta morskim duhom.


Osim impresivne tehnologije, Edivo se ponosi svojom posvećenošću autohtonim sortama, poput plavca malog i pošipa, koje se savršeno uklapaju u priču, ali i sa suradnjom sa iločkom vinarijom Trs, čiju pjenušavu kupažu rukatca i chardonnaya puštaju da odleži pod morem kako bi dobila sasvim novu dimenziju. Ovaj su svojevrsni regionalni vinski crossover brojni vinoljupci dočekali sa oduševljenjem i velikim interesom.


Dani otvorenih podruma svake godine tradicionalno započinju u tvrđavi Kastio u Stonu, uz klapu i folklorni nastup
Dani otvorenih podruma svake godine tradicionalno započinju u tvrđavi Kastio u Stonu, uz klapu i folklorni nastup

Otvoreni podrumi – ljeto u prosincu

Johnny Štulić možda je doživio „proljeće 13. u decembru“, no posjetitelji manifestacije „Dani otvorenih peljeških podruma“ mogu u prosincu doživjeti čak i ljeto. Iako često praćena kišom, poluotočka fešta u kojoj vino ne prestaje teći puna tri dana, budi uspavane podrume i konobe, poziva na pjesmu, zabavu i ples i nudi dobrodošli odmak od kontinentalnih briga i sumorne svakodnevice. Ne čudi stoga da ovu manifestaciju posjećuju ljubitelji vina iz čitave Europe, bilo da dolaze u privatnom aranžmanu, bilo organiziranim autobusnim prijevozom. Ovaj festival omogućuje posjetiteljima da po cijeni od svega 20EUR po osobi istraže vinarije, upoznaju vinare i kušaju vrhunska vina i slasne zalogaje kroz neograničenu konzumaciju.



Tijekom ovih dana, vinari spremno otvaraju vrata svojih podruma, dijeleći svoju strast prema vinu s posjetiteljima. Nađe se tu za svakog ponešto – od klape i folklora na otvorenju u Stonu, preko rasprodanog nastupa Lidije Bačić kod Madirazze, cjelodnevne fešte uz živu zabavnu glazbu kod Matuška, harmonike kod Borisa Violića, do unplugged gitare kod Bezeka. A kada u 21 sat vinarije zatvore svoja vrata, slijedi zajednička fešta uz živu glazbu u zadružnom domu Dingač, koja nerijetko potraje do sitnih jutarnjih sati. Drugo jutro vinari se spontano okupljaju u Pijavičinom, u jedinom otvorenom kafiću na poluotoku, „kapajući“ jedan po jedan oko podneva. Uz neophodnu dozu kofeina i mineralne, rezimiraju se dojmovi i zapisuju ideje kako da „otvoreni podrumi“ budu još bolji dogodine.



Kantunjata - tradicionalni desert na bazi varenika i orašastih plodova
Kantunjata - tradicionalni desert na bazi varenika i orašastih plodova

Tradicionalni specijaliteti sljubljuju se s vinom

Baš kao što brinu da vino teče u potocima, pelješki vinari na „otvorenim podrumima“ jednako tako brinu da im gosti ne budu gladni. Iako je Pelješac poznat po kamenicama i mušulama, u prosincu svi nekako preferiraju „zimske specijalitete“. Vrijedne domaćice, poput vinarke Željke Matković, spreme tako kontunjatu i mantalu – tradicionalne deserte, prvi na bazi dunje, a drugi na bazi varenika sa ukuhanim bademima ili orasima – posluženih na listovima lovora. Pelješka slavonka Manuela Ferić, jedina u Hrvatskoj koja pravi džemove od plavca malog i pošipa, rasproda tada većinu godišnjih zaliha. Bude tu i riblje paštete, slasnih kanapea i domaćeg sira.


U vinariji Indijan nije se štedjelo na domaćem pršutu
U vinariji Indijan nije se štedjelo na domaćem pršutu

O pršutu da ne govorimo – ima ga svagdje i svagdje je vrhunski. No najukusniji nam je ipak bio onaj iz „privatne arhive“, kojeg smo kušali u boutique vinariji Indijan složne braće Ivana i Juraja Violića. Imaju Indijani, osim pršuta, i neke vinske konje za utrku, o čemu možete čitati ovdje.



Muzej vina Putnikovići otvoren je 2019. godine
Muzej vina Putnikovići otvoren je 2019. godine

Vino u muzeju, muzej u vinu

Pelješac se može pohvaliti ne jednim, već sa dva vinska muzeja. Muzej Putnikovići, smješten u zgradi nekadašnje škole, predstavlja izvanredno putovanje kroz bogatu povijest i tradiciju vinogradarstva na poluotoku. Eksponati obuhvaćaju različite aspekte vinogradarstva, od tradicionalnih alata za berbu grožđa do antiknih bačvi i artefakata povezanih s vinskom proizvodnjom.



Jedinstvenost muzeja leži i u tome što posjetitelji imaju priliku kušati vrhunska vina dok istražuju izložene eksponate. Kroz vođene ture i degustacije, muzej Putnikovići postaje živa slika strasti i posvećenosti lokalnih vinara, doprinoseći promicanju vinske kulture i naslijeđa Pelješca. Ovaj prostor ne samo da oživljava prošlost, već i poziva na uživanje u sadašnjosti i budućnosti peljeških vina.


Slobodan Rosić osobno je sakupljao eksponate te osmislio koncept muzeja
Slobodan Rosić osobno je sakupljao eksponate te osmislio koncept muzeja

Svoje prste u stvaranju ovog muzeja (doslovno) je imao – a tko nego Slobodan Rosić - koji je na inicijativu Želimira Bašića te uz podršku županije, općine i zadruge Putnikovići, hrabro odlučio krenuti u ovaj projekt. „U početku je to bilo skroz na volonterskoj osnovi. Nismo imali novaca i sve smo radili svojim rukama, ja sam čak posuđivao svoj alat za obradu drva. Obilazili smo kuće i prikupljali eksponate. Kasnije su se uključili županija i općina, pa je bilo nešto lakše. Danas smo ponosni kako sve to izgleda, a reakcije posjetitelja su više nego izvrsne.“ – prepričava Rosić.



Obiteljski muzej Mikulić
Obiteljski muzej Mikulić

Osim ovog „službenog“ vinskog muzeja, na Pelješcu smo pronašli još jedan. I to obiteljski. Riječ je o ugostiteljsko-vinarskoj obitelji Mikulić iz Orebića, čiji je vlasnik i glava obitelji Igor pasionirani sakupljač starih predmeta vezanih uz vino. U dijelu obiteljske kuće odlučili su tako organizirati privatni muzej koji je zanimljiv po tome što se nalazi na zemljanom podu, a u sebi sadrži i kušaonicu.


Mikulić postup odležava u slami koja je stabilizator temperature
Mikulić postup odležava u slami koja je stabilizator temperature

Sin Antonio ponosno nastavlja očevim stopama, te se posvetio proizvodnji vina, među kojima se ističe Postup don Josip. Vino proizvodi tradicionalnom metodom, baš kao što je to činio njegov djed, prvi vinogradar u obitelji. „Nastojimo što manje intervenirati u proces proizvodnje, a nakon kratkog odležavanja u barrique bačvama, nužnog za ukroćivanje tanina, butelje odležavaju u slami koja je stabilizator temperature.“ – priča nam Antonio, dodajući kako u podrumu imaju i banku vina u kojoj vrše odležavanje za kupce.




Plavac mali snažan je brend, a Pelješac neizostavna destinacija vinskog turizma

Vinari udruženi u udruge Plavac mali i Pelješki vinski puti već dugi niz godina promoviraju vinski turizam poluotoka, stvarajući tako brend Pelješca kao nezaobilazne vinske destinacije kako za domaće, tako i za strane turiste.“ – ističe Rosić te nastavlja - „Kvaliteta nam je na prvom mjestu. Stoga, prije nego krene fešta po vinarijama, valja odraditi tradicionalno godišnje ocjenjivanje. Dvanaest enologa s Pelješca u PZ Putniković prvog su dana manifestacije marljivo ocjenjivali autohtone sorte i podijelili diplome za najbolja mlada vina rukatac, pošip i ostale bijele sorte, rose, plavac mali, plavac mali s posebnih položaja te ostale crne sorte.“



Manifestaciju "Dani otvorenih peljeških podruma" podržavaju lokalne turističke zajednice, županija, ali i važni sponzori poput Romerquellea i Jolly-Mercedes Benza
Manifestaciju "Dani otvorenih peljeških podruma" podržavaju lokalne turističke zajednice, županija, ali i važni sponzori poput Romerquellea i Jolly-Mercedes Benza

Ova manifestacija, dakle, ne služi samo promociji lokalnih vinara, već itekako stvara priliku za edukaciju o vinu i vinskoj tradiciji Pelješca. Posjetitelji imaju priliku uživati u raznolikosti vinskih stilova i degustirati vina, učeći o njima od samih vinara i lokalnih ugostitelja.


U podrumu Madirazza može se pronaći čak i pet-nat od pošipa i rukatca
U podrumu Madirazza može se pronaći čak i pet-nat od pošipa i rukatca

Pelješac se može pohvaliti i činjenicom da broj vinogradara stalno raste, a kvaliteta proizvedenih vina privlači pažnju domaćih i međunarodnih ljubitelja Bakhove kapljice. Uz visoke standarde proizvodnje i predanost očuvanju vinogradarske tradicije, Pelješac (p)ostaje nezaobilazna destinacija za sve koji cijene vrhunska vina i autentično vinogradarstvo.


Prepoznaju to danas i lokalne turističke zajednice - Janjina, Trpanj, Orebić i Ston, kao TZ Dubrovačko-neretvanske županije. A za projekt koji je prve godine okupio svega 37 posjetitelja, danas su zainteresirani i važni sponzori poput Romerquellea i Jolly-Mercedes Benza, koji pružaju značajnu podršku ovoj manifestaciji, omogućujući joj da svake godine raste u kvaliteti i kvantiteti.



---

Tekst i foto: Irena Lučić, diWine Croatia

Comentarios


bottom of page