U aktualnoj 2020-oj, godini apokalipse vinskog tržišta, među vinarima vlada poprilična apatija. Sasvim razumljivo, obzirom na pad prometa i do 90%, slabu pomoć države, očekivane probleme sa nadolazećom berbom i neizvjesnu budućnost. Situacija nije puno bolja ni u ostalim djelatnostima naslonjenima na turizam. I gotovo svi razgovori sa vinarima i njihovim lokalnim turističkim zajednicama zvuče otprilike: nemamo novaca, ne znamo ništa i čekamo dok sve ovo ne prođe.
Upravo zato me neizmjerno oduševila nedavna posjeta Brodsko-posavskoj županiji koju je na inicijativu direktorice turističke zajednice, gđe Ružice Vidaković, organizirala moja dugogodišnja prijateljica i suradnica Marija Vukelić sa svojom PR tvrtkom Zlatne riječi. Postoji jedna izreka koja glasi „Kada pušu vjetrovi promjene, jedni grade skloništa, a drugi vjetrenjače“. I upravo mi ona pada na pamet kada trebam opisati entuzijazam i napore koji se ulažu u sjajnu (turističku) budućnost ove destinacije.
Gđa Vidaković i njen tim potrudili su se pokazati nam uistinu najbolje od svoje županije, koja se proteže na oko 2000 km2. Od Nove Gradiške na zapadu do Slavonskog Broda na istoku. To je područje bogate povijesne i kulturne baštine, na kojem trenutno živi malo više od 170.000 stanovnika. No, ja sam se, očekivano, najviše fokusirala na vino :)
Ovaj kraj, za razliku od ostatka Slavonije i Podunavlja, nema pretjerano snažan vinski identitet. Vinari su poznati i tržišno prihvaćeni uglavnom lokalno, te su do sada rijetko ili nikako sudjelovali u vinskim „utrkama“ na nacionalnoj razini. No, to će se, sigurna sam, uskoro promijeniti. Jer brodska Posavina - osim duge tradicije vinarstva i izvrsnih klimatološko-pedoloških uvjeta za uzgoj vinove loze, posjeduje jedan od najjačih aduta potrebnih za uspjeh u suvremenom svijetu vina – vinarsku slogu i podršku turističke zajednice.
Naša prva vinska stanica, domaćinstvo Opođe, osim domaćih specijaliteta među kojima se ističe autohtoni mesni kolačić ćuptet, iznenađuje vrlo dobrim portugiscem. Iako smo portugizac navikli vezati uz plešivički kraj, pokazalo se kako i Slavonija ima svog „konja za utrku“. Ovdje smo kušali i prvu graševinu, najrasprostranjeniju sortu ovoga kraja, koja međutim ima vrlo specifičan terroir i aromatski pečat podneblja, po čemu se razlikuje od, primjerice, susjednih, kutjevačkih graševina.
U samom centru Nove Gradiške, u nedavno otvorenom Slavonskom dućanu, imali smo prilike kušati vina (po mom skromnom mišljenju) najperspektivnijeg vinara ovog dijela Hrvatske, mladog Ozrena Kraljića, koji je zanat brusio kod velikog Enjigija, dok je svoju vlastitu inspiraciju pronašao u zahtjevnom sivom pinotu. Osim krasnih Kraljićevih uradaka, kušali smo i mladu graševinu Pavlagić koja me se dojmila svježinom i nježnošću.
Nisam sigurna je li me na sljedećoj stanici, vidikovcu OPG-a Vučković, više oduševio zapanjujući pogled ili njihov cabernet sauvignon. Vjerojatno je stvar kombinacije (:. Iz razgovora sa vlasnicom, gđom Dragicom Vučković, doznajem kako na ukupno 4ha površine uzgajaju pretežno ovu svjetsku crnu sortu, a samo na manjem dijelu graševinu koja se također pokazuje kao pravo vinsko otkriće. Trenutno većinu grožđa prodaju u otkup po ne baš visokim cijenama. Stoga nagovaram gđu Vučković da aktivnije krenu u vlastitu proizvodnju vina, na što mi odgovara da je to i njihova velika želja. Ne smijem zaboraviti spomenuti niti krasna voćna vina (od kupine i višnje) OPG-a Zubić koje smo također kušali uživajući u pogledu s ovog prekrasnog vidikovca.
Iako smo na svim gastro-stanicama do sad nešto jeli, došlo je – vrijeme ručka :) Znate kako je sa Slavoncima… Restoran Stupnički dvori s punim je pravom nositelj oznake Okusi tradicije zahvaljujući sjajnoj ponudi autohtonih specijaliteta. Okružen je prekrasnim vinogradima koje je nekada davno posadio veliki Davor Zdjelarević, dok ih je danas preuzeo – također veliki – Josip Galić. Ovdje su nas dočekali jedini pjenušci u županiji (nadam se da će ih uskoro biti još) i nadaleko poznate Galićeve kupaže Bijelo i Crno 9. Ipak, mene je ovdje najviše oduševio rose – nježna kupaža cabernet sauvignona, merlota i i crnog pinota. U razgovoru sa Alenom Zadravcem, voditeljem proizvodnje, doznajemo njihove fantastične planove za budućnost. A pružila nam se i prilika za mali sneak-a-peak u novi podrum koji čak i prazan izgleda genijalno. Zamislite tek što će biti kada sa napuni vinima…ah.
U općini Garčin, našoj sljedećoj stanici, smjestio se ranč Ramarin. Ovo impresivno imanje pruža se na 10-ak hektara, a posjetiteljima nudi pravo bogatstvo sadržaja. Fina hrana, smještaj u simpatičnim bungalovima, domaće životinje, jezero u obliku konja i – naravno – jahanje. Idealan izbor za obiteljski odmor. A vina? Vina su ovdje posebna priča… vinar Josip Galović odlučio se u svom ukopanom podrumu – pazite sad – proizvoditi samo predikate! Kušali smo kasnu berbu graševine, crnog pinota i, po mom mišljenju najimpresivnijeg, traminca. Vina za sad proizvode samo za potrebe ranča, pa će ljubitelji visokih ostataka šećera po ove ljepote ipak morati potegnuti na istok. No, nadamo se i budućoj komercijaln(ij)oj proizvodnji.
Last but not the least… večera u skrivenom raju na zemlji – salašu Savus u Bukovlju. U ovom restoranu koji je također nositelj standarda Okusi tradicije, kao i standarda Okusi graničarskog Posavlja, zajamčeno je uživanje uz dobru hranu i vino. Prije klope, obavezno namočite nogice u bazenu. Jer tko može, kupa se u moru, a tko stvarno zna uživati dolazi u brodsku Posavinu…
---
Foto: Julio Frangen
Comments