Rado se hvalimo potencijalima u vinogradarstvu i vinarstvu i s kakvoćom vina koja ostvarujemo pa za njih eto dobivamo brojne pohvale, priznanja i izvana, međutim u globalnom vinskom sektoru na žalost ne predstavljamo onoliko koliko bismo mogli jer smo daleko od poslovnog promišljanja te koncepta poslovne organiziranosti vinske branše kakav postoji u zemljama što i te kako predstavljaju NEŠTO na svjetskom tržištu. A riječ je o zemljama koje su nam najbliži susjedi – Italiji, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj…
I ne treba nam izmišljati toplu vodu, dovoljno bi bilo od njih kopirati nešto što nam je, inače, iz povijesti znano kao svojevrsni cehovski ustroj a što u vinskom smislu na Apeninskom poluotoku susrećemo kroz Konzorcije za vina (Consorzio del vino) po različitim vinogradarskim regijama odnosno vinogorjima, a u Francuskoj kroz Međuprofesionalne urede ili biroe za vina (Office / Bureau / Comité interprofessionel(le) du vin de…), osmišljene tako da se - na temelju onoga najboljega što za uzgoj grožđa i produkciju Bakhova nektara originalnih svojstava u nekome kraju pruža priroda i onoga najboljega što je ukorijenjeno u lokalnu eno-gastro tradiciju, kroz suradnju vinogradarsko-vinarske struke, pa vinogradara i vinara kao izvršnih tvoraca osnovnog proizvoda postigne pozitivni i osebujni maksimum. A taj se onda, uz dakako odgovarajuću financijsku pomoć društvene zajednice i pomoć i iskusnih poslovnjaka zaduženih za marketing osnovnog proizvoda, tj. ovdje kapljice, ali i za marketing čitavoga pojedinoga kraja, može kompleksno (kapljica, delikatese, ugostiteljstvo, turizam…) valorizirati na najviši način.
Kod nas doduše postoje određene udruge vinogradara i vinara, ali to je daleko od onoga što upravo spominjem kao primjere iz Italije i Francuske i što, na podlozi poslovnih rezultata koji takav sustav postiže, zagovaram. Jedina ozbiljnija udruga vinogradara i vinara koja u nas postoji je Vinistra. Ona, inače, okuplja i proizvođače maslinovoga ulja, ali i ta udruga ima još dosta toga da u poslovnom segmentu usvoji od talijanskih Konzorcija odnosno francuskih Međuprofesionalnih ureda što ih, inače, u relativno novije vrijeme u poslovnom smislu uspješno kopiraju Nijemci, a i Austrijanci.
Udruge Talijana u Hrvatskoj
Kako efikasno približiti i realizirati spomenuti talijanski odnoso francuski koncept našoj vinskoj branši? Možda, barem za početak, i nekom kvalitetnom suradnjom upravo s pripadnicima dosta jake talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj?…
U simpatičnom, nedavno otvorenom malom diWine baru u Zagrebu nedavno je, u nazočnosti prvog tajnika Veleposlanstva Republike Italije Ilarija Schettina, predsjednice Zajednice Talijana u Zagrebu Daniele Dapas i politički istaknutog visokog predstavnika talijanske nacionalne manjine u Lijepoj našoj Furia Radina, te uz vina istarskih proizvođača talijanske nacionalne pripadnosti (Poletti, Benvenuti, Degrassi, Kozlović, Capo, Cattunar, Ravalico, Cossetto), održana svečanost u povodu 16. godišnjice postojanja Udruge talijanske manjine Zagreb, koja danas okuplja više od 400 članova. U Istri pak, udruga talijanske manjine Circolo italiano postoji već duže vrijeme. Obje udruge priređuju na svojim područjima djelovanja različite manifestacije namijenjene i široj javnosti, pa su tako u segmentu vina istarski Talijani u Istri priredili, zahvaljujući uvelike angažmanu i Glauca Bevilacque, člana Upravnog odbora udruge, veliki festival vina sa sudjelovanjem istaknutih vinskih zvijezda s Apeninakog poluotoka, a ZG-Talijani, pod pokroviteljstvnom Ambasade Republike Italije u Metropoli organizirali su smotru pjenušaca prosecco te, poslije, zasebno, u hotelu Westin, smotru vina iz južne talijanske regije Apulije (Puglia), gdje se uvelike uzgaja sorta Primitivo, u nas znana kao Crljenak ili Tribidrag.
Obzirom na današnje sve snažnije, ne samo hedonističko, nego i gospodarsko (turizam) značenje vina u suvremenoj društvenoj zajednici te obzirom na dugu tradiciju (od 6. stoljeća prije Krista!) uzgoja vinove loze na području današnje Lijepe naše, a i obzirom na naše visoke aspiracije da se svijetu nametnemo sa svojom kapljicom kao i na isto tako visoke aspiracije upravo i u eno-gastro segmentu i u turizmu, pretpostavljam da bi moglo biti vrlo korisno to da možda npr. Hrvatska gospodarska komora, ili, možda, Hrvatska obrtnička komora, inicira povremeno održavanje u nas -vjerojatno bi najveći odjek bio kad bi se to učinilo u Metropoli - na određeni jači način i edukativnih vinskih manifestacija s proizvođačima i proizvodima izvana, konkretno Italije, događanja ne tek namijenjenima široj publici da pijuckajući šeće od štanda do štanda nego i s visoko iskazanim poslovnim značenjem, a u realizaciju da budu uključene i obje udruge Talijana u RH. U sklopu takvih priredbi vrijedilo bi naći prostora još i za izolirane susrete predstavnika naše vinske branše s eksponentima talijanske vinske branše pa da Talijani našima izravno prenesu svoja iskustva o njihovim zaštićenim oznakama za vino i o osnutku i značenju njihovih konzorcija za vina.
Italija, koja je izgradila nacionalni brend na vrhunskoj enogastronomiji i koja je najveći svjetski proizvođač vina te jedan od najvećih svjetskih izvoznika plemenite kapljice i Hrvatska, desetljećima njeguju dobrosusjedske odnose i kvalitetnu gospodarsku, političku i kulturnu suradnju.
"Talijanska manjina značajno pridonosi kvaliteti spomenutih dobrosusjedskih odnosa. Kad je riječ o Zajednici Talijana u Zagrebu, koja kroz svoje djelovanje okuplja ne samo Talijane, već i pridružene članove povezujući tako pojedince, tvrtke i udruge kroz brojne aktivnosti iz područja umjetnosti, kulture, sporta, obrazovanja i školstva, istraživačkog znanstvenog rada" – rekla je predsjednica Zajednice Daniela Dapas.
Sjajna atmosfera dovela je do zaključka da ne treba čekati sve do idućeg rođendana kako bi se organiziralo novo talijansko-hrvatsko vinsko okupljanje, možda će ono biti već ubrzo i možda i opet u diWine baru – kazala je vlasnica Irena Lučić, inače već godinama znana kao organizatorica vinskih događanja, posebice u Zagrebu.
Kad spominjem značajnije priredbe realizirane uz moguću određenu pomoć i članova Talijanske zajednice u nas mislim, konkretno, ponavljam, na povremene svojevrsne smotre vina raznih pojedinih područja s Apenina s objašnjavajućim masterclassovima glede Bakhova nektara sa zaštićenim oznakama i.g.t, doc, docg (po kategorijama, od početne bazne, preko riserve, gran reserve) iz najpoznatijih talijanskih vinskih regija npr. Toscane, Pijemonta, Umbrije, Trentina i Alto Adigea, Furlanije, oblasti oko Verone te izmedju Brescije i Bergama (Franciacorta - pjenušci) a uglavnom od domaćih sorata kao Sangiovese, Sagrantino, Nebbiolo, Barbera, Teroldego, Lagrein, Corvina... Dakle festivalski dio, za širu publiku, trebale bi svakako pratiti objašnjavajuće radionice s naglaskom na poslovnu važnost apelacijskih oznaka i istaknutih (domaćih!) kultivara i uradaka od njih i na bazi njih kao izvornih ADUTA teritorija.
A to znači i info-radionice vezano uz organiziranost vinske branše u smislu kreiranja i razvoja - kroz pridržavanje osnovnih stožernih pravila ponašanja u vinogradu (izbor terena, preporučeni klonovi i gustoća nasada, prinosi po trsu, odgovarajući termin berbe), podrumu te glede primjerenog datuma izlaska pojedine etikete na tržište, stalnog unapređenja kakvoće, adekvatne kontrole a i primjerenog marketinga) ZAŠTIĆENE autentične robne marke pojedinog geografskog područja. Talijani, eto, sa svojim konzorcijima za vino (koji obuhvaćaju istodobno i kontrolnu funkciju!) po vinorodnim oblastima imaju dosta iskustva, a i poslovnog uspjeha u izvozu vina i privlačenju turista. O značenju i važnosti Konzorcija za vino i o tome koliko su njegov osnutak, ustroj i vođenje te o tome što sve ulazi u sadržaj djelovanja takve institucije uvjerili smo se koliko je to složen projekt enolog mr. Franjo Francem i ja još daleke 2000. godine kad smo bili pozvani u Toscanu, u Firenzu na prezentaciju tada novog i vrlo opsežnog projekta Chianti Classico 2000 s vrlo mnogo uključenih detalja samo da temelj vezan uz zaštitu i kvalitetan marketing vina Chianti Classico docg bude čvrst i pouzdan.
Austrijanci su nam skloni pomoći
Dakako, slično bi se, kao ukazivanje na primjer njihove poslovne uspješnosti s vinom, moglo dogovoriti i sa bližim nam Austrijancima. Ima nešto što bi nam u ovom kontekstu moglo ići na ruku, a što ne koristimo. Susrete opisanog tipa mogli bismo (i mogli smo već) prirediti s Austrijancima kao govornicima. Austrijanci, pogotovu oni iz Burgenlanda, tj. Gradišćanci, već mnogo toga su u ustroju svjega sektora vina preuzeli od Francuza, a na vrlo visokoj funkciji u austrijskom vinskom svijetu, konkretno na funkciji direktora Austrijske vinske akademije je naš Gradišćanac dr. Josef Pepi Schuller, koji nam je vrlo sklon…
Punim pogotkom mogli bi rezultirati dogovori s Francuzima, koji su se počeli u vinu najozbiljnije poslovno organizirati još sredinom 19. stoljeća kad su u Bordeauxu kretali s famoznim klasifikacijama i stvaranjem međuprofesionalnih biroa/ureda za vino (Bureau interprofessionel odnosno Comité interprofessionelle du vin de...) što vode brigu vezano uz proizvodnju, plasman, nadzor vezan uz pridržavanje pravilnika te pravnu zastitu robne marke. Ne bismo li učeći od Talijana i Francuza (kako čine npr. i Nijemci i Austrijanci, a već i Mađari pogotovu u oblasti susjednih nam Villanyja i Pečuha) i koristeći njihova iskustva i mi, pogotovu i stoga sto smo mala zemlja i nismo za igru s količinski velikom produkcijom, mogli krenuti tim putem što se pokazao poslovno ispravnim i vrlo učinkovitime?
---
Tekst: Željko Suhadolnik
Foto: Arhiva Suhi u čaši